Gdje su bazeni?

Ovo je pokušaj da se na jedno mjesto stavi nešto što nigdje ne postoji sabrano: gdje su zagrebački javni bazeni, koliko su daleko od ljudi koji u njima žive, i gdje bi novi bazen najviše koristio.

Povod je bila pretpostavka jednog čitatelja da bazen najviše treba zapadu grada. Umjesto da je potvrdimo ili opovrgnemo na osjećaj, izračunali smo udaljenost od težišta svakog od 218 kvartova do najbližeg bazena, koliko ljudi kojem bazenu gravitira, i što bi se dogodilo da se novi bazen sagradi na svakoj od 218 mogućih lokacija.

Usput smo naletjeli na nalaz koji nismo tražili.

Učitavanje karte…

Danas su otvorena tri

Zagreb ima deset objekata koji se mogu nazvati javnim bazenom. Na dan izrade ove analize rade četiri: Utrina, Šalata, Jelkovec i Adamovec. Za tjedan dana, kad se Utrina zatvori na remont, radit će ih tri.

Ostali su redom: Zimsko plivalište Mladost u obnovi od ožujka, oba bazena Sportskog parka Mladost zatvorena od kraja srpnja, Svetice na godišnjem remontu cijeli kolovoz, Iver zatvoren prva dva tjedna kolovoza, a Bazen Špansko još nije otvoren iako je otvorenje najavljivano za srpanj.

Posljedica u brojkama: 588 tisuća Zagrepčana, odnosno 77 posto grada, ovog kolovoza nema nijedan javni bazen u krugu od tri kilometra. Njih 315 tisuća nema ga ni u krugu od pet kilometara.

I još jedna brojka koja govori sama za sebe: danas je Šalata najbliži otvoreni bazen za 409 tisuća ljudi — više od polovice grada.

Četrnaest četvrti bez ijednog bazena

Zatvaranja su privremena, ali raspored nije. Od sedamnaest gradskih četvrti, četrnaest nema nijedan javni bazen. Sve što Zagreb ima nalazi se u tri četvrti: Gornji grad-Medveščak (Šalata), Novi Zagreb-istok (Utrina) i Sesvete (Jelkovec, Iver, Adamovec).

Bez bazena su, među ostalima, Trešnjevka-jug sa 65 tisuća stanovnika, Novi Zagreb-zapad sa 64 tisuće i Gornja Dubrava s 58 tisuća — svaka od njih veća od Velike Gorice.

Manji gradovi imaju višestruko više vode

Usporedba s drugim hrvatskim gradovima nije laskava.

Velika Gorica ima 61 tisuću stanovnika u cijeloj gradskoj jedinici i 30 tisuća u samom naselju, te jedan zatvoreni bazen otvoren 2018. Na tisuću stanovnika to je 9,5 kvadrata vode, odnosno 19,2 ako se računa samo urbano naselje.

Zagreb, u scenariju kad sve radi, ima najmanje 10,6 kvadrata na tisuću stanovnika — dakle otprilike kao Velika Gorica. Ovog kolovoza, sa stvarno otvorenim bazenima, spada na manje od pet kvadrata.

Varaždin ima 33,7 kvadrata na tisuću stanovnika. Sisak 31,2. Čakovec 71,7 — četrnaest puta više vode po stanovniku nego Zagreb ovog kolovoza.

Ovdje moramo biti pošteni: zagrebačka brojka je donja granica, jer dvama bazenima nismo uspjeli potvrditi vodenu površinu. Ali ni najoptimističnija dopuna ne bi zatvorila razliku prema Varaždinu ili Čakovcu.

Također: ne postoji službeni standard koliko bi kvadrata vode na tisuću stanovnika grad "trebao" imati. Tražili smo ga i nismo ga našli, pa ga nećemo izmisliti. Ove brojke govore samo o odnosu među gradovima, ne o normi.

Hipoteza o zapadu — točna, i grad je to već primijetio

Pretpostavka od koje smo krenuli glasila je da bazen najviše treba Gajnicama, odnosno Podsusedu-Vrapču.

Račun je potvrđuje. Kad se za svaku od 218 mogućih lokacija izračuna koliko bi novi bazen skratio put stanovnicima — pri čemu se svaki kilometar množi brojem ljudi koji ga prelaze — na vrhu se nalazi zapadni pojas grada: Špansko-sjever, Malešnica, Špansko-jug. Gajnice su sedme od 218. Podsused-Vrapče je po prosječnoj nedostupnosti među tri najgore četvrti u gradu.

Ali odgovor je već u izgradnji. Bazen Špansko, investicija od 34 milijuna eura, gradi se točno na lokaciji koju naš izračun rangira kao najbolju u gradu. Kad se otvori, 140 tisuća ljudi dobit će bliži bazen, u prosjeku za 2,2 kilometra, a 78 tisuća njih prvi put će imati bazen unutar tri kilometra.

Gajnicama će se put skratiti s 6,1 na 3,1 kilometar. Bolje, ali ne riješeno.

Nezavisan izračun i gradska odluka ovdje se poklapaju — što je, iskreno, ugodno iznenađenje. Vrijedi napomenuti i ono manje ugodno: bazen je najavljivan za srpanj, a početkom kolovoza još nije otvoren.

Što je sljedeće nakon Španskog

Kad Špansko proradi, težište problema seli se — i to jednoznačno.

Ponovimo li isti izračun sa Španskim u pogonu, prvih deset lokacija gotovo je u cijelosti Dubrava: Studentski grad, Klaka, Poljanice, Novi Retkovec, Trnovčica, Dubrava-središte, Dubec. Gornja Dubrava ima 58 tisuća stanovnika i nijedan javni bazen; Donja Dubrava još 34 tisuće.

Ako se traži odgovor na pitanje "gdje poslije Španskog", podaci ga daju bez oklijevanja: istok grada.

Najdalje nije isto što i najpotrebnije

Vrijedi razlikovati dvije stvari koje se lako pomiješaju.

Najudaljeniji kvartovi su brezovički: Havidići, Lipnica i Kupinečki Kraljevec, svi između 15 i 22 kilometra od najbližeg otvorenog bazena. To su najgore pogođeni pojedinci u gradu.

Ali Brezovica ukupno ima 12 tisuća stanovnika raspoređenih po velikom području. Bazen ondje popravio bi situaciju malom broju ljudi. Bazen u Dubravi popravlja je desecima tisuća. To je razlika između "gdje je najgore" i "gdje bi novac najviše vrijedio" — i zato smo objavili obje ljestvice, a ne samo jednu.

Suprotan primjer su Sesvete. Očekivali smo da će ispasti loše zbog veličine, ali imaju tri bazena i nisu problematične.

Sportske dvorane

Isto smo pitanje postavili i za zatvorene sportske dvorane.

Zagreb ima 14 dvorana kojima upravlja Grad i još četiri školske s javnim terminima. Njihov raspored je ravnomjerniji od bazena, prije svega zato što uz škole redovito ide i dvorana — ali školska dvorana nije isto što i gradska, jer je dostupna samo u terminima izvan nastave i pretežno klubovima.

I ovdje je najveći objekt izvan pune funkcije: Dom sportova je u fazama rekonstrukcije od srpnja 2024., s dovršetkom planiranim za 2028. Procijenjeni trošak u međuvremenu je narastao s otprilike 11 na oko 70 milijuna eura. Za usporedbu, to je više nego dvostruko od cijene novog bazena u Španskom.

Koliko to zapravo košta

Bazen Špansko stajat će oko 34 milijuna eura. Da se to ne bi čitalo kao apstraktan broj, evo nekoliko poštenih usporedbi — poštenih znači da uspoređujemo iznose istog razdoblja i iste proračunske vrste.

Grad Zagreb u 2026. planira proračun od 3,15 milijardi eura, od čega preko 300 milijuna na kapitalna ulaganja, a 77 milijuna na kapitalna ulaganja u sportsku infrastrukturu. Cijeli Špansko odgovara otprilike 44 posto jednogodišnjih kapitalnih ulaganja u sport, odnosno 11 posto svih kapitalnih ulaganja Grada u toj godini. Rasporedi li se investicija na godine gradnje, godišnji udio je oko tri desetinke postotka gradskog proračuna.

Cijena po kvadratu vode varira dramatično: od 4.400 eura u Vukovaru 2017. do 26.700 eura u Španskom. Razlika nije samo inflacija — ovisi o tome gradi li se sam bazen ili cijeli kompleks sa saunama, tribinama i garažom. Tipičan "kvartovski" bazen od 25 metara sa šest staza mogao bi, prema toj računici, stajati oko sedam milijuna eura. To je naša procjena, ne ponuda.

I ono što se najčešće zaboravi: bazen je skup i nakon što se sagradi. Ustanova koja upravlja gradskim sportskim objektima potrošila je 2024. gotovo 27 milijuna eura na pogon svih 32 objekta. Koliko od toga otpada baš na bazene nije javno razdvojeno, ali svaki novi bazen znači i trajnu godišnju obvezu, ne samo jednokratni trošak.

Što nismo mogli izračunati

Zamolili su nas i da pokažemo koliko svaka četvrt pridonosi gradskom proračunu, kako bi se to moglo usporediti s onim što u nju dolazi.

To nismo mogli napraviti, i mislimo da je važno reći zašto. Porez na dohodak, koji je Zagrebu daleko najveći prihod — 1,21 milijardu eura, odnosno 47 posto svih prihoda u 2024. — dijeli se prema prebivalištu, ali se objavljuje na razini cijelog grada. Razrada po gradskim četvrtima ne postoji javno. Provjerili smo Poreznu upravu, gradske dokumente i Statistički ljetopis; nema je.

Mogli bismo je grubo procijeniti množenjem broja zaposlenih po četvrti s prosječnom gradskom plaćom, ali takva bi procjena zanemarila upravo ono što je zanimljivo — razlike u primanjima među četvrtima — pa bi vjerojatno prikazala točno suprotno od istine. Radije nemamo brojku nego da imamo krivu.

Ono što jesmo mogli pokazati je druga strana: koliko se kroz program vijeća pojedine gradske četvrti stvarno isplati, i koliko je planirano planovima komunalnih aktivnosti. To stoji na stranici Planovi.

Kako smo računali i gdje smo nesigurni

Za svaki od 218 kvartova uzeli smo težište njegovog službenog poligona i izmjerili zračnu udaljenost do najbližeg bazena. Zatim smo za svaku od 218 lokacija izračunali koliko bi novi bazen ondje smanjio ukupnu udaljenost svih stanovnika grada, pri čemu svaki kilometar nosi težinu broja ljudi koji ga prelaze.

Tri ograde koje treba znati:

Zračna udaljenost nije stvarna. Provjerili smo je stvarnim vozačkim rutama za svih 218 kvartova: prava je ruta u prosjeku 1,7 puta dulja, a u najgorem slučaju 5,3 puta. To znači da naše brojke sustavno podcjenjuju stvarnu udaljenost, i to najviše u kvartovima sa slabim cestovnim vezama — dakle upravo ondje gdje je situacija ionako najgora.

Ljestvica "najgorih" ovisi o tome što se mjeri. Ako se vrednuje čista udaljenost, na vrhu su rijetko naseljena brezovička sela. Ako se vrednuje broj pogođenih ljudi, na vrhu su gusti periferni kvartovi. Objavili smo obje ljestvice i njihov prosjek, umjesto da se pravimo da postoji jedan točan poredak.

Dvama bazenima nedostaje podatak o vodenoj površini, pa je zagrebački omjer kvadrata po stanovniku donja granica, a ne točna brojka.

Podaci o statusu bazena provjereni su na stranicama ustanove koja njima upravlja na dan izrade analize. Bazeni se otvaraju i zatvaraju — ako primijetite da nešto više ne stoji, javite nam.